U dva taba mi otvorene vijesti za početak dana, fotografije iz Tomašice i lista oslobođenih ratnih ubica, prvobitno optuženih na višedecenijske kazne.
Negdje između grla i dijafragme mi se zapetljalo gusto klupko psovki, kletvi, preklinjanja, nevjerice, poniženja, srama, žuči i onog nečeg užasnog ravnodušnog jer već odavno očekujem sve i ne nadam se ničemu.
Umjesto riječi, kao mantra potpune nemoći od koje se dobija čir, klokoće mi preko jezika - jebovampasmaterdavamjebodavamjebodavamjebopasmaterdavamjbodavamjebodavamjebodavamjebo...
