Dan kad sam počela jesti zob ili kako je glancanje ubilo ženu

Svaki dan prolazim pored velikog ogledala u hodniku, pogledam se krajičkom oka, uvučem stomak, pokupim razbacane čarape i furam dalje.
Zadnjih dana kako god da bacim pogled izgledam apsolutno fantastično.
To kosa sjajna, to obraščići rumeni, to usnice crvene...to guza taman, ima me gdje me ima, nema me gdje ne treba da me ima, ima me taman ono kol'ko treba.
A ktomu još danima jedem k'o za kolektivni doček ramazanskog Bajrama u Kataru.
Metem, listim, otimam sa stola, tamanim, havljam...
Al' kako god se pogledam u ogledalo na hodniku, dobra pa dobra, žena zmaj, koka, riba, komad, 30-te su nove 20-te, maca.

U jednom momentu pomislih da sam nekim sretnim spletom okolnosti progutala novu najbolju prijateljicu pantljičaru i u glavi joj već dadoh i ime Mica-Trakavica.
Lutka lijepa.

A onda, avaj, onda sam uglancala ogledalo.
I uočila da je pomaknuto iz svog normalnog položaja.
Iz onog položaja u kojem ne izgledam kao koka, maca, riba, i taman koliko treba guza. 
Ko bi uopće i pomislio da položaj ogledala može tako drastično da utiče na raspoloženje i ozrcali čisti očaj i beznađe,sve u oblačku Ajax floral fiesta mirisa.
Izem ti čišćenje srijedom.
I sav taj feng shui.