srijeda, 1. veljače 2012.

Rat ili svegled satrap il jesen od rita, poružne i svjetlost - nebo zemlji zgade

I eto, sukobiše se Jovanović i Dodik.
U sat i nešto jače svako je dobio ono što je želio, pro-Dodikovci su još jednom čuli kako srbin u Sarajevu ne smije kupiti novine na trafici, kako se Čolić i Bregović nisu vratili u muslimansko Sarajevo te kako se u Srebrenici desilo "tragično dešavanje" a ne genocid.
I ponešto o majorizaciji. I Čedinoj majci.
Pro-Čedini su dobili satisfakciju nadmoći obrazovane i elokventne mladosti nad krkanlukom, pomen Srđanu Aleksiću, ponešto o Skenderu Kulenoviću, Ivanu Goranu Kovačiću i Anđelini Džoli. I malo Kosova.
Između toga Čedo i Mile prodiskutovaše čeka li bosanske muslimane sudbina Palestine te u kolikoj mjeri Bosna nije država.
Vidiš ti to.
A Bosancu ispred tv ekrana drago što u toj Srbiji ima taj Čedo koji energično veli da to ne bi bilo lijepo...štaviše, ne bi bilo fino...od Bosne Palestinu praviti.
A Bosancu ispred tv ekrana drago što u toj Srbiji ima taj Mile koji ima cohones za reći da voli Beograd više od Sarajeva i da ne smije srbe niko da proziva za klanja. Ni da bije, dabome.
I dan je lijep, u toj Bosni koje nema.
I nema ni 15% nepismenih.
Nema ni 43% nezaposlenih.
Nema ni plata kojih nema.
Nema ni minimalne penzije od 310KM (u Federaciji je do subote bar nema).
Nema ni Nedeljka Josipovića iz Ugljevika koji je jučer ispred zgrade Vlade u Banja Luci počeo štrajk glađu.
Nema ni oko 10 000KM koliko su bivši ratnici iz  Federacije, koje nema, prikupili za bivše ratnike iz Srpske, koje nema. Ni njihove gladne djece nema.
Ničeg danas nema, samo Čedo i Mile...i Mile bi kao da se odcijepi, a Čedo mu kao ne da.
A nama lijepo, svima nam kao lijepo, jer jedni imaju Mileta, drugi imaju Čedu, još samo da svi imamo dovoljno za grabovinu u kaminu, ništa nam više trebalo ne bi.


4 komentara: