Otvorila sam gusti iz šteka "za ako ko izbije" i slušam Hašima Hokija. Gusti je onaj jeftini, Alan-Fordovci će razumjeti - "Gadarije smo ostavili gostima".
Hoki pjeva Desanku, i grom me ne ubio ako znam kojim putevima Gospodnjim nabasah na nj.
Jesi znao da je Hašim iz Fojnice?
Slutim da jesi.
Opet sanjam svašta, svaki san rastumačim sebi u korist i dobre stvari mi se dešavaju. Zapravo je upravo tako jednostavno.
Vrijeme je katranasto i teško, kao da mjesecima udišem polja šafrana.
Plakala sam ovaj ramazan, plakala zbog onih koje za sofrom neki od dolazećih ramazana neće naći.
Ona tuga koja kad se jednom probudi uvali se duboko, udomaći.
Koliko budalasto treba poimati život pa plakati unaprijed.
Hajd' mi ujutro reci kako noć preuveliča sve.
Njemu još uvijek imam potrebu reći sve nježne riječi svijeta, sve on to zna, al' meni golemo što mogu da zvučim k'o Tifa (iz one manje zajebane faze), k'o Harry kad je sreo Sally, k'o Ana Karenjina, k'o Pepe le Fuj i Fudo Backović (iz bilo koje faze). Ono pravo kolosalan momenat mi je što mu o ljubavi govorim smijehom.
I u tome ima neke magije.
Pečem paprike iza pola noći i sjećam se kad sam s bratom gledala Zelenu milju. Rekao mi je da sam srca kamenog jer me nije rasplakala smrt onog velikog što je danas umro.
Volim svog brata i ne umijem mu to reći.
Jednom kada opet budem znala kako, reći ću i da sam mu trošila baterije na onoj najboljoj nokiji 3310 igrajući snake iza pola noći.
Sutra ću ti opet kenjkati da sam umorna i nenaspavana.
Idući put tražimo Hokijevu rodnu kuću, na biciklima. Plan!
nisi plakala na dzon kofija?! *prestravljeno*
OdgovoriIzbriši:)
progovori oggy jednom, reci sta trebas reci, svijet ce biti odmah drukciji :)
Imam problem sa plakanjem pred drugim ljudima :D
IzbrišiA i sa tim drugim imam problem...još, ali budem kvragu :)