Tačno u sebi prepoznajem svoju mamu od prije 20 godina, a u svojoj mami prepoznajem "slaba" leđa, mehke obraze i ruke svoje nane. Nema nane evo već sad će i trideset Bajrama.
Njen kat, onaj na male bijele cvjetiće, mama je i ovog predbajramskog spremanja kuće uredno presložila u ormaru. Bog me ne ubio ako još uvijek ne miriše na sapun od jorgovana koji je držala u ladici sa ljetnim dimijama, mada sam svjesna da umišljam.
Sapuni cvijetnog mirisa mi i danas mirišu na starost.
Trepćem na "Kod amidže Idriza" i šmrcanje objašnjavam hunjavicom.
Ima nešto beskrajno sebično tužno u spoznaji da na svijetu postoje samo dvije osobe koje će se nasekirati jer ne nosim potkošulje koje pokrivaju "krsta".
Nisam dedi Bajramom ljubila ruku, nismo to običavali. Ali sam mu unosila u sobu narandže i sitni ćevap od kurbanskog mesa.
Valjda znaš da si ostario i kada ti miris ćevapa nije preintenzivan.
Babi ne ljubim ruku Bajramom, ne običavamo to. Ali mu naspem kafu, skinem pjenu sa površine i mada već godinama znam odgovor upitam hoće li prvo jesti ili će da isijeku meso.
Pričam Pujdi kako svake godine, od kada znam za sebe, babo digne mamu koja je malo prilegla (mada je sramota kunjati Bajramom ) da je pita kolike kurbane da izreže i da provjeri da se na nekog nije zaboravilo, krijem iza podsmijeha koliko su mi dragocijeni ti njihovi rituali.
Ne kažem im to, ne običavamo to...govoriti stvari.
Štaš' govoriti.
Šuti, trepći i šmrcaj, i jest od vakta za hunjavice :)
Jel bajram Eid ili brijem bezveze? :D
OdgovoriIzbrišiJeste, jeste :)
IzbrišiPotpuno shvatam da je post nerazumljiv većini čitatelja van BiH :D