Ko je zgazio gospođu Sreću?

Kod nas sreća ide ruku pod ruku sa strahom.Sa oprezom u najboljem slučaju.
Kad si sretan pritaji se.
Kad si sretan i kad želiš s drugim dijelit sreću tu, kad si sretan ti kontroliši se.
Kad si sretan a ti šuti - da ne urekneš.
Kad si sretan kucni prstima o sto - da ne čuje zlo.
Kad si sretan i kad lijepo ti je, kad si sretan ubaci kamičak u cipelu, nek' zažulja te.
Kad ti se smije razmisli ponovo, poslije oplakaćeš.
Sem toga, sreća je lijepa samo dok se čeka?
I ako se dovoljno dugo strpiš, tih i neprimjetan u svojoj sreći, proći će...a onda možeš da odahneš i opustiš se, spustiš štitove i odmoriš se.
Sa gorčinom i sa sjetom je lahko i poznato.
Sem toga i od tuge može gore. Uvijek ima gore.
Pa budi tiho, budi kuš, pomakni se s mjesta, prolij bokal vode, pljucni na crnu mačku i reci mašala...da ne čuje gore.
Sve će proći. Ali kakva je to utjeha?Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
Pa sad stisni i nasmiješi se sretno...